Za čime ljudi žale na samrti?

Bivša medicinska sestra objavila je knjigu u kojoj je izdvojila pet stvari za kojima oni na samrti najčešće žale jer to nisu učinili dok su mogli.

Bronnie Ware, britanska medicinska sestra s odeljenja za palijativnu negu koja se brinula za ljude tokom poslednjih sedmica njihovog života, kaže da je iznenađujuće da se oni na samrti kaju uglavnom zbog pet vrlo sličnih stvari.

Pet najčešćih razloga za kajanje:

1. Da sam barem živio kako sam želio, a ne kako su to željeli drugi
Ovo je najčešći uzrok žaljenja većine osoba koje umiru, kaže Bronnie. ‘Volio bih da sam imao hrabrosti voditi život dosledan samom sebi, umesto što sam živeo onako kako su drugi očekivali’, rekli su joj mnogi na samrtnoj postelji.
Kad shvate da im se život primiče kraju i kad ga jasno sagledaju, lako je videti koliko je snova ostalo neispunjeno zbog straha ili pritiska okoline.
‘Većina ljudi nije ispunila ni polovinu svojih snova, a umiru znajući da je to zbog odluka koje su sami donosili ili ih nisu donosili. Zdravlje donosi slobodu koje je malo ko svestan, sve dok ga ne izgube.’

2. Da barem nisam radio toliko puno
Ovo mi je rekao svaki muški pacijent kojeg sam negovala. Nisu videli odrastanje svoje dece i toliko su vremena bili odvojeni od supruge, a na samrti žale zbog tih odluka. I žene znaju žaliti zbog istog razloga, no većinom su to rekli stariji muškarci. Naime, mnoge moje pacijentkinje bile su domaćice. A svi muškarci koje sam negovala kaju se da su toliko vremena trošili zarađujući novac,’ napisala je.

3. Da sam barem imao hrabrosti izraziti osećaje
‘Mnogi ljudi potiskuju osjćaje kako bi održali mir s drugima. To rezultira životom koji se može opisati frazom ‘srednja žalost’. Nikad ne postanu ono što bi uistinu mogli postati. Mnogi se i razbole zbog ogorčenosti i povređenosti koju nisu nikad izrazili ili razriješili.’

4. Da sam barem ostao u kontaktu s prijateljima
Mnoge osobe koje umiru ne shvataju pravu vrednost starih prijateljstava sve do tog trenutka, a onda često nije moguće pronaći ih i stupiti u kontakt s njima.

5. Da sam barem dopustio biti srećniji
‘Ovo je začuđujuće uobičajen razlog za žaljenje. Mnogi shvate tek na kraju života da je sreća njihov izbor. Nekako se naviknu na navike i ponašanje koje smatraju svojim životom. Zbog straha od promene glume i drugima i sebi da su zadovoljni. No duboko u sebi žude za tim da se dobro nasmeju i opet imaju malo ludosti u svom životu’, zaključila je autorka.

Loading