Spora hrana

To je antiteza uobičajenoj kuhinji i brzoj hrani. Umesto da gutaju pljeskavicu dok šalju SMS poruke ili ajfonom razgovaraju s drugima, ljudi danas prihvataju ideju sporog konzumiranja hrane. Sve više i više, ljudi odlučuju da se vrate načinu na koji su njihove bake i deke jeli. Ovo im pruža užitak u lokalnom uzgoju i sveže pripremljenoj hrani koja je prešla kratak put od polja do tanjira.
Pokret spore hrane je pre dve decenije započeo Italijan Karlo Petrini. Ovaj pokret je nastao u Italiji kao rezultat protivljenja otvaranja Makdonalds restorana blizu španskih stepenica u Rimu. Petrini je tvrdio da je komercijalno obrađena hrana iznedrila novi standard ukusa hrane tako da je time uklonjeno hiljade raznovrsnih vrsta hrane sa njihovim jedinstvenim mirisom i ukusom.
„Slow food” (engl. – spora hrana) jeste međunarodna neprofitabilna organizacija koja je osnovana kao protivteža brzoj hrani. Njena misija je da ohrabri ljude da neguju lokalnu tradiciju vezanu za ishranu i da ih navede da razmišljaju kako i gde se uzgaja naša hrana. Spora hrana ohrabruje ljude da biraju hranu koja je proizvedena na human način i koja je uzgajana tako da ne šteti životnoj sredini. Ona podiže svest o tome kako izbor hrane utiče na ostatak sveta.
Ovaj projekat je usmeren na konzumiranje manje obrađene i prirodnije, integralne hrane kao što je voće i povrće, integralne žitarice, orašasti plodovi i mahunarke. Ljudi su ohrabreni da pitaju kako je hrana proizvedena i u kakvim uslovima, kao i koliko je kilometara putovala do mog tanjira.

Zaštitite životnu sredinu

Mnogi Amerikanci nisu svesni da se proizvodnja i obrada hrane dešava daleko od mesta u kojima žive. U SAD-u, hrana obično do naših tanjira putuje 2.500-4000 km. Cena fosilnog goriva za proizvodnju, obradu i prevoz hrane može biti ogromna. Zagađenje ugljen-dioksidom tokom tih aktivnosti može biti poprilično. Kupovinom na lokalnim poljoprivrednim dobrima, potrošnja goriva i emisija ugljen-dioksida može biti smanjena i za 95%.
Pokret spore hrane promoviše konzumiranje sezonske hrane umesto bresaka i jagoda u januaru, a pomorandži u avgustu. Konzumiranje sezonske hrane znači da je ta hrana sveža, u prirodnim bojama i ukusna. Umesto kupovine od prehrambenih giganata, čovek može da kupuje proizvode koju su uzgajani u njegovoj blizini, na lokalnim pijacama na kojima se prodaju proizvodi malih porodičnih poljoprivrednih gazdinstava.

Korist

Brojne koristi od ideje spore hrane mogu se videti po celoj Zemlji. Školske bašte puštaju koren u mnogim delovima Zemlje. Deca koja rade u bašti obično u svojoj ishrani imaju više voća i povrća, a zauzvrat manje jedu brzu hranu. Osim toga, kuvari snabdevaju svoje kuhinje svežim zelenim salatama i drugim organskim proizvodima iz sopstvenih bašti. Manifestacija lokalne kuhinje i lokalne kulinarske tradicije održavaju se po različitim regionima. Sve ovo stvara svest o tome da treba da zaštitimo lokalnu prehrambenu tradiciju.

Loading