Da li je Codex Alimentarius podvala?

Objavili smo intervju sa Irenom Barret, savetnicom za prirodnu medicinu i aktivistkinjom Ekološkog pokreta Novog Sada. Radi se o genetski modifikovanim organizmima i mogućnosti da se u Srbiji dozvoli njihov uvoz, uzgoj i prerada. Iako stižu uverenja da se zakon neće menjati i da će GMO i dalje biti zabranjen u Srbiji, mnogo je sumnjičavaca koji (ko zna zašto…) nekako nisu ubeđeni da će tako i biti. Među skeptičnijima su, izgleda, i pripadnici pomenutog Ekološkog pokreta Novog Sada, koji ne prestaju da obaveštavaju javnost o štetnosti GMO, a sklopu te priče često pominju i famozni Codex Alimentarius, globalni “zakon o hrani”. Zašto se ekolozi protive Codexu – pitamo Irene Barret?
-Zato sto je podvala! Ne radi se o standardima za bezbednost hrane, nego o ostvarenom interesu velikih korporacija, posebno farmaceutske industrije, da potisnu prirodnu medicinu koja ne može da se patentira – jer je svuda oko nas. Uputstva o bezbednosti hrane sačinili su, između ostalih, i zastupnici velikih farmaceutskih korporacija. Tako je, recimo, predsedavajući Komiteta za ishranu Dr Rolf Grosklaus izjavio je ishrana nema nikakve veze sa zdravljem i da ishrani nema mesta u medicini. Isti taj dr Grosklaus je vlasnik privatne firme koja radi kao savetodavno telo za Codex Alimentarius.

Šta Vas još plaši u ovom pravilniku?
-Od aprila 2011. svi prirodni lekovi biće povučeni iz slobodne prodaje. Ako se za nešto podrazumeva da je lek prirodne medicine, moraće da dobije licencu da bi moglo da se prodaje. Takođe, sve bi trebalo da prođe kroz klinička ispitivanja, čak i ako se radi o lekovitoj travi za koju se hiljadama godina zna da ima moć da leči. A cene ovih licenci u Evropi su od 120.000 funti pa naviše! Iz svega navedenog sledi da će samo velike farmaceutske kuće imati mogućnost i finansijsku moć da ispune tražene preduslove i time će ono što je dozvoljeno sa liste Codexa Alimentariusa – završiti u rukama farmaceutskih korporacija. Prirodne lekove moći ćemo da dobijemo samo na lekarski recept i u dozama koje nemaju terapijski efekat.
Vitamini i minerali prebacuju se u kategoriju koju kontrolišu pravila toksikologije, pa im se određuju gornje maksimalne granice. Zašto je ovo važno? Zato što se određuju dozvoljene maksimalne granice hranljivih materija koje kao takve neće imati nikakvu biološku vrednost po zdravlje. Na primer, 200 miligrama je maksimalna dnevna dozvoljena doza vitamina C, a u nekim terapijama potrebne su doze i od 10 grama!

Da li imamo obavezu poštujemo Codex?
-Codex Alimentarius je prividno dobrovoljan, ali postaje obavezan ulaskom jedne zemlje u Svetsku trgovinsku organizaciju.
Inače, zanimljivo je da je jedan od osnivača Codexa iz 1962. godine – Fric ter Mir iz IG Farben korporacije koja je finansirala Hitlerovu partiju sa 200.000 maraka i imala najveću zaradu u Drugom svetskom ratu. Ter Mir je po odsluženju kazne zbog zločina protiv čovečnosti otišao u UN i zajedno sa svojim prijateljima osnovao Komisiju za Codex Alimentarius (to je bila trgovinska komisija namenjena međunarodnoj trgovini hrane). Moralni integritet ovakvog čoveka je preveliki znak pitanja da bismo mogli da poverujemo da je nešto što je on osnovao – zaista za dobro čovečanstva.
Ako se u Codexu radi o bezbednosti hrane, zašto se na listi dozvoljenih materija stavlja aspartam, kada je naučno dokazano da dovodi do atrofije mozga ili – zašto je dozvoljen fluor, ako je poznato da je korišćen u nacističkim logorima kao dodatak vodi, da bi uticao na biohemijske procese u mozgu radi stvaranja promena u ponašanju – poslušnosti i pokornosti. Kritičko razmišljanje je osobina da ocenimo da li su informacije koje su nam ponuđene kao istina – zaista tačne. Možda je vreme da uključimo sposobnost da mislimo svojom glavom?

Kakva je veza GMO i Codexa?
-Jednostavna i jasna: Codex dozvoljava GMO.

Ima li evropskih zemalja (ili članica EU) u kojima nije dozvoljeno odgajanje i promet GMO?
-Odgajanje je zabranjeno u Austriji, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Nemačkoj i Luksemburgu.

Gde se, teoretski, krije GMO u našim prodavnicama? Posebno u prodavnicama “zdrave hrane”? Može li biti GM soje u “šniclama” i “pahuljicama” od soje?
-U svim dodacima jelima, u hrani koja je u kesicama i kutijicama, u industrijski prerađenoj hrani moguće je da ima soje, a zna se da je visok procenat soje u svetu GMO…. Treba pripaziti kod proizvoda koji sadrže kukuruzni sirup i ulja, kao i na voće i povrče. Sve ono sto nije sertifikovano organsko – može teoretski biti GMO.

Dokle se stiglo sa kampanjom protiv GMO u Srbiji?
-Ostvarujemo informisanost javnosti, što je veoma važno, jer informisan potrošač ima moć u svojim rukama. Nastavlja se i potpisivanje peticije protiv GMO.

Čest argument protiv aktivnosti Ekološkog pokreta Novog Sada jeste – da nemate stručnjake koji brane vaša gledišta.
-Ekološki pokret u svojim izjavama navodi mišljenja stručnjaka i naučno dokazane činjenice. Srpsko lekarsko društvo je juna prošle godine izjavilo da ne podržava GMO i da zahteva zabranu GMO sve dok se dugogodišnjim naučnim studijama ne pokaže njegov uticaj.
Volela bih da kažem još nešto: često čujem da je u Srbiji kolektivna depresija i da je Srbija siromašna zemlja. Moje mišljenje je da smo po starim porodičnim tradicijama i moralnim vrednostima bogata zemlja i da će iz tog starog zrna izniknuti srećnija budućnost.

Srpsko lekarsko društvo: Zaključci panel diskusije Upotreba genetski modifikovanih organizama (GMO) u ishrani
1. Apelujemo za kritičko načno razmatranje potencijalnih opasnosti od GMO u ishrani
2. Apsolutno se protivimo korišćenju GMO u ishrani, sve dok se nepobitnim naučnim studijama, sa dugogodišnjim praćenjem, ne bude dokazala neškodljivost GMO u ishrani;
3. Zalažemo se, da se u donošenju odluka u vezi GMO u ishrani, u daleko većoj meri uključe pripadnici medicinske profesije;
4. Pozdravljamo uključivanje profesionalaca drugih struka u vezi GMO u ishrani;
5. Naši stručnjaci, uz uključivanje međunarodnih eksperata iz oblasti tradicionalne medicine i organske proizvodnje, spremni su da ponude metode koje na potpuno neškodljiv način mogu da obezbede zaštitu bilja i prirodnu poljoprivrednu proizvodnju.

Organizacioni odbor:
prof. Vuk Stambolović
dr. sci. med. Nina Bulajić
spec. dr. med. Zlata Jovanović Ignjatić
spec. dr. med. Dragana Mihajlović
dr. med. Slavica Aranđelović

Beograd, 23. 06. 2010. god.

– Spomenka Milić

Loading

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *