Beli luk

Beli luk (Allium sativum) verovatno je najpopularniji začin u svetskim kuhinjama. On se gaji već hiljadu godina. Iako potiče iz centralne Azije, on se sada gaji širom sveta. Beli luk se tokom vekova koristio i kao hrana i kao lek. Beli luk veliki deo svoje popularnosti u Evropi duguje benediktanskim monasima koji su beli luk gajili u bašti svog manastira. Smatralo se da je beli luk cenjen lek za prevenciju zaraznih bolesti.
Herodot, grčki istoričar, zapisao je da građevinski radnici na egipatskim piramidama konzumiraju velike količine belog luka, rotkvica i crnog luka. On je tvrdio da su velike količine belog luka neophodne da zaštite građevinske radnike od groznice. U starom Kodeksu ebers, egipatskom medicinskom zapisu na papirusu, lekarske formule su sadržale beli luk ne manje od 22 puta.
Beli luk pripada rodu Allium zajedno sa prazilukom, crnim lukom, mladim lukom i vlašcem. Allium biljke su višegodišnje i obično formiraju podzemne lukovice. Lukovica belog luka sadrži svežanj od 5 i više sekundarnih lukovica zvanih češanj. Češnjevi se beru i koriste ili sveži ili sušeni ili u prahu. Isečeni češnjevi imaju oštar i snažan ukus, usled prisustva mnogih sumpornih jedinjenja.
Oko 80% požnjevenog belog luka se koristi za različite proizvode sa dehidriranim belim lukom, dok se ostalo prodaje kao sveži beli luk. Beli luk se može koristiti u bezbrojnim raznovrsnim supama, umacima, prelivima za salate, u sosevima, predjelima i prosto kao povrće beli luk.

Antimikrobna akcija

Beli luk je bio predmet nekoliko stotina naučnih istraživanja. Beli luk ima širok spektar antibiotičkih aktivnosti koje sprečavaju rast raznoraznih mikroorganizama, uključujući i bakterije kao što su Staphylococcus, Streptococcus, Salmonella, E. coli, buđ i gljivice kao što su Candida albicans, grip, herpes viruse i parazite. Beli luk može da ubije Helicobacter pylori, bakteriju povezanu sa peptičnim čirevima. Albert Švajcer u Africi je koristio beli luk za tretman amebične dizenterije. Beli luk je korišćen za lečenje raznih disajnih problema kao što su simptomi prehlade i gripa, kašalj, bronhitis i začepljeni sinusi.

Zaštita od bolesti srca

Istraživanja su pokazala da beli luk efikasno smanjuje rizik od srčanog napada i moždanog udara. Redovna upotreba belog luka može da snizi nivo holesterola u krvi, a može i da poveća novo HDL holesterola. Analiza 40 kliničkih istraživanja otkrila je da , u proseku, od jedne polovine do celog češnjaka dnevno može da smanji povišen nivo holesterola u krvi za oko 10%, a nivoe triglecerica u krvi za oko 13% u odnosu na početnu vrednost. Beli luk takođe snižava nivo krvnog pritiska zbog svojih vazodilatornih svojstava i može biti koristan pacijentima sa blagom hipertenzijom.
Osim toga, beli luk blokira stvaranje krvnih ugrušaka. U dobro kontrolisanom kliničkom istraživanju sprovedenom na starijim osobama, velika doza belog luka u prahu znatno je smanjila rast aterosklerotičnih naslaga za skoro 20%, pa čak dovela i do blage regresije tokom četvorogodišnjeg perioda. Beli luk takođe ima izvesnu sposobnost da spusti nivoe glukoze u krvi, posebno kod pacijenata sa dijebetesom.
Svaki češanj belog luka sadrži oko 1% aliina, koji se pretvara u alicin kada se češanj zgnječi, iseče ili žvaće. Beli luk sadrži veliki broj supstanci koje poboljšavaju zdravlje, ali alicin je taj koji u belom luku ima antimikrobno dejstvo, koji smanjuje broj lipida i koji sprečava zgrušavanje krvi. Alicin se prevara u razna sumporna jedinjenja zavisno od metoda obrade hrane. Različiti načini pripreme belog luka imaju različita dejstva. Najznačajniji faktor je sadržaj aliina. Razne formulacije se mogu razlikovati u terminima standarizovanog sadržaja aliina, čak i do 20 puta. Enterično obložene kapsule, koje se rastvaraju u crevima, smanjuju probleme sa smradom i poboljšavaju apsorpciju alicina, ključnog sastojka. Beli luk u prahu najbolje predstavlja kompoziciju svežeg češnja belog luka nego bilo koji drugi obrađeni beli luk.
Ekstrat od odstajalog belog luka (japanski kjolik), koji se sprema skladištenjem isečenog belog luka u 15-20% alkohola na 20 meseci, ima manje količine sumpora i manjak aktivnog sumpornog jedinjenja aliina. Klinička istraživanja na ekstraktu od odstojalog belog luka imala su manje  zaključaka nego ona sprovedena na svežem belom luku ili proizvodima sa belim lukom u prahu. U nekim istraživanjima sprovedenim na ekstraktu od odstojalog belog luka bilo je potrebno 6 meseci da se smanji broj lipida u krvi dok su češnji i standardizovani beli luk u prahu pokazali značajno smanjenje nakon 1-2 meseca

Zaštita od raka

Razna istraživanja pokazuju da beli luk može smanjiti ravoj brojnih oblika raka uključujući i rak želuca, prostate i debelog creva. Otkriveno je da se rizik od raka prostate smanjuje za 44% kod onih koji su koristili beli luk od dva do tri puta sedmično. U Kini, kod osoba koje su imale najveći unos belog luka, crnog luka i drugog allium povrća, došlo je do smanjenja rizika od raka želuca od oko 40% u odnosu na one sa najmanjim unosom. U Zdravstvenom istraživanju žena u Ajovi, naveče konzumiranje belog luka je povezano sa smanjenjem rizika od raka debelog creva za 32%.
Otkriveno je i da beli luk stimuliše imuni sistem, čak i kod pacijenata obolelih od HIV virusa. On može da pojača aktivnost limfocita i makrofaga koji uništavaju ćelije raka i da prekine metabolizam ćelija tumora. Beli luk blokira nastanak nitrozamina u želucu i tako smanjuje rizik od gastrointestinalnog raka. Beli luk sadrži i druga jedinjenja koja poboljšavaju zdravlje kao što su fruktini, flavonoidi, fenolične kiseline, fitosteroli i saponini, koji štite od hroničnih bolesti.

Zaključak

Beli luk ima snažno antimikrobno delovanje. On može da snizi nivoe lipida u krvi, da blokira zgrušavanje krvi i da ojača imuni sistem. Za održavanje dobrog zdravlja preporučuje se konzumiranje jednog češnja (4 g svežeg belog luka) dnevno. Neki ljudi su alergični na beli luk i pate od gastrointestinalnog poremećaja. Treba izbeći velike količine belog luka jer mogu da izazovu gorušicu i stomačne probleme.

Loading