Oko 24 miliona Amerikanaca ima dijabetes, uključujući jednog od četri Amerikanaca starosti od 60 godina pa naviše. Nažalost, jedan od svakih troje ljudi sa ovom bolešću nije svestan da je ima. Uglavnom, dijabetes je bio osnovni uzročnik smrti za skoro 70.000 slučajeva prošle godine. On je sada peti, odnosno šesti vodeći uzrok smrti među ženama i muškarcima, respektivno. Dijabetes takođe povećava vaš rizik od hospitalizacije. Skoro jedan od petoro ljudi preko 45 godina starosti koji su hospitalizovani ima dijagnozu dijabetes.
Ako se ne kontroliše dobro, dijabetes može biti povezan sa ozbiljnim komplikacijama i preranom smrti. Komplikacije mogu biti problemi u funkcionisanju bubrega, pogoršana funkcija nerava i akumulacija lipida u krvnim sudovima. Dijabetes, kao rezultat toga, glavni je faktor koji doprinosi javljanju slepila, dijalizi i amputaciji donjih ekspremiteta.
Preterana težina je glavni problem
Preko 90% ljudi sa dijabetesom ima dijabetes tipa 2. On se obično javlja kod sredovečnih mušlaraca i žena koji su gojazni. U stvari, preko 80% ljudi sa dijabetesom je gojazno. Procenjeno je da 92% slučajeva dijabetesa može biti izbegnuto odgovarajućom ishranom i poboljšanjem načina života.
Rastući značaj dijabetesa danas je direktno povezan sa bezim porastom broja gojaznih odraslih osoba i značajnim brojem gojazne dece i adolescenata. Dvoje od svakih troje odraslih Amerikanaca je gojazno, dok je otprilike 15% dece i mladih gojazno.
Zašto je teret prekomerne težine tako blisko povezan sa razvojem dijabetesa? Ćelije masti proizvode jedinjenja koja remete rad receptora insulina u ćelijama. Stoga, pankreas mora da proizvodi više insulina nasuprot neefikasnosti insulinske aktivnosti. Kad insulin ne funkcioniše kako treba, nivo glukoze u krvi ostaje viši od normalnog. Nivo glukoze u gladovanju (meri se nakon 12-14 sati gladovanja) između 100 i 125 mg/dl (5,5-6,9 mmol/l) upućuje na preddijabetes, dok se smatra da nivo glukoze u gladovanju od 126 mg/dl (7 mmol/l) ili veći upućuje na dijabetes.
Priroda i nega
Zdrav način života koji uključuje upravljanje telesnom težinom, redovno vežbanje i zdrav način ishrane, može da smanji i broj slučajeva dijabetesa i odlaganje razvoja kompikacija usled dijabetesa. Gubljenje viška kilograma i angažovanje u programu redovnog vežbanja su sigurni načini da se poboljša efikasnos insulina. Jedan sat žustre šetnje svakog dana smanjuje vaš rizik od dijabetesa za 34%. S druge strane, rizik od dijabetesa kod žena povećan je za 14% za svaka dva sata dnevno koje su one provodile gledajući televiziju.
Osnovno je da nivo lipida u krvi bude niži
Upravljanje lipidima u krvi je veoma važno jer 70% ljudi sa dijabetesom umre od kardiovaskularnih bolesti. Te osobe sa dijabetesom koje imaju povišene nivoe holesterola treba da smanje unos zasićenih i trans masti. U bolničkom zdravstvenom istraživanju, oni koji su jeli dosta trans masti imali su za 30% veći rizik od dijabetesa. Glavni izvori zasićenih masti u ishrani su meso i mlečni proizvodi. Glavni izvori trans masti su prženi krompir (pomfrit), čips, glazure na kolačima, kokice, smrznuta pica i pekarski proizvodi napravljeni sa hidrogenizovanim mastima.
Ljudima koji imaju dijabetes i povišene trigleceride a koji su osetljivi na ugljene hidrate, savetuje se da smanje unos ugljanih hidrata i zamene neke od melečnih ugljenih hidrata monomastima kojih ima u maslinama, avokadu i orašastim plodovima. Gubitak težine će takođe sniziti povišene nivoe triglecerida.
Meso pogoršava sliku
Upotreba mesa upadljivo povećava rizik od dijabetesa. U zdravstvenom istraživanju, uočeno je da je broj slučajeva smrti od dijabetesa 1,5-2 puta veći kod nevegetarijanaca u poređenju sa vegetarijancima. U jednom istraživanju sprovedenom na 70.000 žena, one koje su jele crveno meso jednom dnevno imale su za 22% veći rizik od dijabetesa u poređenju sa onima koje su meso jele jednom sedmično. U jednom istraživanju sprovedenom na 42.000 muškaraca, oni koji su jeli obrađeno meso (suhomesnati proizvodi, viršle i slanina 5 puta sedmično) imali su za 46% veći rizik od dijabetesa nego oni koji su to jeli najmanje (dvaput mesečno).
Pomaže ishrana zasnovana na biljkama
Pokazalo se da ishrana sa dosta vlakana, kojima obiluju povrće i mahunarke (suvi pasulj i sočivo) olakšava sticanjem kontrole nad dijabetesom poboljšavajući glukoznu toleranciju i osetljivost na insulin. Pokazalo se i da redovna upotreba orašastih proizvoda, hleba od integralnih žitarica i cerealija značajno smanjuju rizik od dijabetesa za 20-30%. Ovas i ječam koji su bogati rastvorljivim vlaknima beta glukansi, mogu da snize nivoe lipida u krvi kao i da razrede nivoe glukoze i insulina u krvi.
Hrom je značajan mineral koji olakšava funkcionisanje insulina. Ishrana bogata belim hlebom i belim pirinčom biće osiromašena hromom jer se ovaj mineral u tragovima nalazi u mekinjama žitarica. Osim toga, pivski kvasac je takođe izuzetan izvor hroma.
Biljni dodaci
Postoje brojni biljni proizvodi čije je korisno dejstvo dokazano u lečenju dijabetesa. Azijati su cenili upotrebu grčkog semena (piskavica), dik su kulture Kariba i Orijenta koristi tražile u gorkoj dinji, voću koje liči na krastavac. Osim toga, Meksikanci visoko cene nopal kaktusa, koji je bogat rastvorljivim vlaknima i koji je bio popularan među Astecima. Nedavno se pokazalo da je cimet iz Šri Lanke još jedna terapeutska biljka za uspostavljanje kontrole nad dijabetesom. Vodeni ekstrat cimeta sadrži jedinjenja koja pojačavaju dejstvo insulina. Pored ovih biljaka dobre su i sledeće: Anđelika, bobice konopljike, divlji jam itd.
Nužne promene
Dok 24 miliona Amerikanaca ima dijabetes, ostalih 57 miliona ima preddijabetes sa povišenim nivoom šećera u krvi. Tužno je što mnogi ne znaju da imaju ovaj problem. Ovo znači da će se kod njih razviti dijabetes ako ne izgube težinu, ne vežbaju redovno i ne jedu zdravo. U takvim slučajevima, promena načina života postaje izuzetno značajna.