Vrh Pajks (Pikes Peak) izdiže se 14.110 stopa prema nebu u državi Kolorado. Ono što je istraživač američke vojske Zebulon Pajk nekada smatrao neosvojivim, penjači sada redovno prevaljuju trasom dugom 28 milja od Manit Springsa do vrha i natrag. Svake godine u avgustu mesecu više od 1000 trkača izaziva planinu za vreme maratona Pajks Pik, jedne od najstarijih takvih trka u Americi. Samo najbolji učesnici, koji cele godine treniraju na najvišim planinama, mogu da istrče celu stazu do vrha i natrag. Većina na kraju malo hoda, malo trči, pošto ih razređeni vazduh blizu vrha ostavlja bez daha često i sa vrtoglavicom zbog nedostatka kiseonika.
Maraton Pajks Pik prvi put je organizovao dr Arne Suominen 1956. jedan od prvih kritičara pušenja. On je želeo da proveri svoju teoriju, koja je u to doba bila nešto novo, da pušenje znatno smanjuje fizičku izdržljivost. Pozvao je pušače da se trkaju sa 10 nepušača do vrha i natrag. Mada je tri pušača prihvatilo taj izazov, nijedan nije bio u stanju da završi trku, pošto je Monti Volford, vegetarijanac koji nije pušio, vodio od početka do kraja trke. Iako je bilo ponovljenih pokušaja, nijedan pušač nikada nije pobedio, a prema mišljenju većine stručnjaka za fizičku kondiciju, to pušači neće uspeti.
Pušenje i fizička kondicija
Postoji mala mogućnost da pušačima redovna fizička aktivnost postane deo života, najviše zbog toga što je to za njih mnogo teže. U dimu cigarete ima ugljen-monoksida u velikim količinama i on brzo prodire u krv, vezujući se za hemoglobin u crvenim krvnim zrncima. Hemoglobin inače prenosi kiseonik do mišića i ćelija u telu. Kada je prisutan ugljen-monoksid iz duvanskog dima, oko 5% hemoglobina angažuje se za period od preko pet sati. Tako se smanjuje prenos kiseonika do mišića za vreme neke jače fizičke aktivnosti, pa napor izgleda veći nego što zaista jeste.
Duvanski dim ubrzava i rad srca, smanjujući njegovu sposobnost da snabdeva krvlju mišiće tokom vežbanja. U plućima se posle pušenja povećava otpor protoku vazduha, čime se otežava prenošenje kiseonika do pluća za vreme intenzivne fizičke aktivnosti.
Naučnici koji su upoređivali fizičku spremnost pušača i nepušača govore da su pušači gubitnici. Doktor Kenet Kuper je proučavao 1000 mladih regruta iz američkog ratnog vazduhoplovstva, od kojih su neki bili pušači, a neki nisu. Sposobnost da pretrče što dužu stazu za 12 minuta (čuveni „Kuperov test”) bila je u direktnoj vezi sa brojem popušenih cigareta, pri čemu su oni koji su pušili više od 30 cigareta dnevno bili u najslabijoj formi.
Doktor Teri Konvej iz Mornaričkog centra za zdravstvena istraživanja u San Dijegu proučavao je fizičku spremnost više od 3000 zaposlenih u Ratnoj mornarici, od kojih je 44% pušilo. Doktor Konvej je ustanovio da pušenje „šteti fizičkoj kondiciji čak i relativno mladih vojnih lica”.
Nedostatak kondicije i nesposobnost da se čovek bavi nekom težom fizičkom aktivnošću mogu u stvari biti podstrek za ostavljanje pušenja. „Pušači koji počnu da se bave aerobikom postaju svesni koliko je pušenje umanjilo njihovu sposobnost da prerađuju kiseonik. Ukratko, oni vrlo brzo saznaju da se lakše umaraju od ostalih vežbača. To doprinosi ostvarenju želje za ostavljanjem pušenja”, kaže doktor Kuper.
Fizička aktivnost doprinosi sprečavanju gojaznosti
Skoro svi pušači priznaju da njihova rđava navika povećava rizik od prerane smrti od raka ili bolesti srca, a ipak ne žele da ostave pušenje iz straha da će se ugojiti. Korišćenje pušenja kao strategije za održavanje vitke linije, ma koliko bilo rizično, izgleda da mnogim ljudima predstavlja snažan motiv za očuvanje te opasne navike. U istraživanju na nivou cele Australije, bivši pušači najčešće su navodili povećanje telesne težine kao najveći razlog za pušenje. Među pušačima gojenje je zauzimalo mesto odmah posle razdražljivosti.
Cigarete su dugo povezivane sa vitkošću. Još 1925. godine kompanija Laki Strajk je lansirala reklamnu kampanju pod nazivom „Uzmi (cigaretu) Laki umesto slatkiša” koristeći „pozitivna” iskustva slavnih žena kao što su bile Amelija Irhart i Džin Harlou. Kampanja se nastavlja i danas, a ciljna grupa su žene, pri čemu se naglasak stavlja na vitkost, prefinjenost, lepotu, raskoš i popularnost kod muškaraca.
Nažalost, u tim reklamnim porukama ima i nešto istine. Istraživanja su pokazala da je prosečan pušač oko 3,5 kg lakši od nepušača. Ljudi koji počnu da puše, gube težinu, dok se oni koji prestanu da puše, ugoje, pri čemu žene u proseku dobijaju 4 kilograma, a muškarci tri.
Istraživanja koja je obavio dr Robert Klesdžis sa Državnog univerziteta Memfis pokazala su da pušači imaju manje sala od nepušača iako pojedu istu količinu hrane, a manje su fizički aktivni. Zašto je to tako? Istraživači sada počinju da rasvetljavaju tu zbunjujuću „korist” od pušenja.
Dr Angela Hofšteter sa Lozanskog univerziteta u Švajcarskoj brižljivo je izračunala da je, kad neko puši 24 cigarete dnevno, nivo metabolizma u stanju mirovanja, odnosno energija koja se utroši za puko održavanje života, veća za 10%, dok se brzina srčanih otkucaja povećava za 20%. Rezultat toga ogleda se u činjenici da pušači zahvaljujući svojoj lošoj navici dnevno utroše oko 215 kalorija, koliko se utroši prilikom pešačenja stazom dugom tri milje. Dr Hofšteter smatra da to povećanje utroška energije „dovoljno razjašnjava bar deo utvrđene razlike u telesnoj težini između pušača i nepušača”.
Kada ljudi ostave pušenje, nivo njihovog metabolizma u stanju mirovanja opada, tako da je gojenje neizbežno ako se poveća unošenje hrane, o čemu obično svedoče oni koji se nalaze u fazi odvikavanja. Većina studija pokazuje da posle ostavljanja duvana dolazi do povećanog unosa hrane, a naročito slatkiša, što dnevno stvara 200 do 250 dodatnih kalorija.
Dr Robert Mofat sa Državnog univerziteta u Floridi sproveo je dvomesečno ispitivanje 26 žena koje su ostavile pušenje posle najmanje pet godina pušačkog staža sa po jednom paklicom cigareta dnevno. Žene su u proseku dobile četiri kilograma, pri čemu su skoro sve taj višak imale u obliku sala. Nivo metabolizma u stanju mirovanja opao je za 12 do 16 procenata, čime je bila objašnjena jedna trećina dobijene težine. Druga trećina dobijene težine pripisuje se većem unosu hrane, a treća nekim faktorima koji se ne mogu izmeriti. Prema dr Mofatu, zbog smanjenja nivoa metabolizma u stanju mirovanja i tendencije da se više jede, „dobijanje na težini i gomilanje sala u telu očekivan su rezultat kod odraslih žena u prvih 60 dana odvikavanja od pušenja”.
Međutim, ljudi koji ostave pušenje ne treba da očajavaju zbog toga! Šetnja od tri milje sagoreva istu količinu kalorija kao pušenje 24 cigarete dnevno, bez svih ostalih neprijatnih sporednih uticaja na zdravlje. Prema tome, ako čovek u fazi odvikavanja od pušenja započne svakodnevni program hodanja i istovremeno izbegava hranu bogatu mastima i šećerom, može svakako očekivati da njegov organizam neće povećati težinu. Iako se dva od tri bivša pušača ugoje, obratite pažnju na to da jedan ipak uspe da očuva svoju staru težinu! Program fizičkih aktivnosti može mnogo da popravi vaše izglede da se pridružite grupi onih koji se neće ugojiti.
Fizičke aktivnosti i njihov psihološki značaj
Za pušače su prednosti pušenja odmah vidljive – opuštanje, povezanost sa prijatnim događajima, nikotinska stimulacija – dok mane, prvenstveno srčane bolesti i rak pluća, često izgledaju neizvesne i nešto što pripada dalekoj budućnosti. Mnogi koriste pušenje za borbu protiv stresa. U jednom istraživanju, 500 medicinskih sestara iz Konektikata, koje nisu uspele da se odviknu od pušenja, priznalo je da su nedostatak odlučnosti i stres bili glavne prepreke sa kojima su se suočile.
U prva dva sata posle ostavljanja pušenja javljaju se tipični simptomi nikotinske apstinencije kao što su razdražljivost, frustriranost, gnev, slaba koncentracija, nemir, potištenost, nestrpljenje, poremećen san i narušena radna sposobnost. Ova osećanja dostižu kulminaciju u prva 24 sata, a zatim postepeno gube snagu i obično nestaju u roku od mesec dana.
Tako se pušač u fazi odvikavanja od pušenja suočava sa dva psihička problema: osećanjima koja nastaju zbog apstiniranja od nikotina iz cigareta i gubljenja korisnog metoda za borbu protiv stresa.
Istraživanja su pokazala da redovna fizička aktivnost predstavlja moćno oruđe za poboljšanje psihičkog stanja i smanjivanja uznemirenosti i potištenosti. Ljudi koji su prestali da puše i tada počeli sa fizičkim aktivnostima često mogu da zaključe da je to moćno oružje u borbi sa jakim psihičkim potrebama. „Primio sam stotine pisama od pušača u kojima mi govore da se nikada ne bi oslobodili ove rđave navike da nisu počeli da se bave fizičkim aktivnostima”, kaže dr Kuper.
Kad je čovek fizički aktivan, povećavaju se dotok krvi i snabdevanje mozga kiseonikom; temperatura tela raste, a mišići se opuštaju; stvaraju se različite hemijske supstance u organizmu koje stvaraju osećanje zadovoljstva. To može da bude jedan od važnih razloga zašto je u širokim istraživanjima ustanovljeno da su bivši pušači više fizički aktivni od pušača, pa čak i od onih koji nikada nisu pušili. Jednim ispitivanjem više od 1000 muškaraca i žena koji su učestvovali u programu za odvikavanje od pušenja, ustanovljeno je da su oni koji su pojačali svoje fizičke aktivnosti posle pokušaja ostavljanja duvana, imali veće izglede da godinu dana kasnije budu nepušači od onih koji nisu tako postupili.
Psiholozi kažu da ćemo se, kada nešto izbacimo iz svog života, lakše izboriti sa takvim gubitkom, ako za njega nađemo zamenu. Iz tri vrlo dobra razloga poboljšanja kondicije, održavanja telesne težine i psihičkog osećanja zadovoljstva fizička aktivnost je savršena zamena kada se oslobodimo navike pušenja. Bivši pušač, koji je fizički aktivan, na kraju može da zaključi da su nova osećanja mnogo prijatnija od starih.