Crni luk

Prilagodljiv crni luk (Allium cepa) već hiljadama godina se koristi kao sastojak u raznim jelima raznih kultura po celom svetu. On potiče iz zapadne Azije, ali se danas gaji širom sveta. Crni luk je danas drugi po redu horitikulturni rod nakon paradajza.
Postoje mnoge vrste crnog luka – crveni, žuti, beli, zeleni, od kojih svaki ima svoj jedinstveni ukus – od vrlo jakog do blago slatkog. Crni luk se može jesti sirov, kuvan, pržen na ulju, sušen ili pečen. On se obično koristi da doda ukusa umacima, salatama, supama, namazima, brzo proprženom povrću i drugim jelima.

Različite grupe

Crni luk, osim belog luka, praziluka, vlašca, mladog luka i ljutike, pripada porodici ljiljana. Zapravo, postoji preko 600 vrsta Alliuma, raspodeljenih po celoj Evropi, Severnoj Americi, Severnoj Africi i Aziji. Ove biljke su višegodišnje i obično poseduju lukovice ili zadebljanje rizome. Ove biljke se mogu koristiti kao ukras, povrće, začin ili lek. Postoji preko 120 dokumentovanih upotreba Alliuma.

Sumporna veza

Crni luk i drugi Allium povrće je karakteristično po svom bogarom sadržaju tiosulfinata, sulfida, sulfoiksida i drugih mirišljavih supornih jedinjenja. Cistein sulfoksid je primarno odgovoran za ukus crnog luka i proizvodnju jedinjenja koja iritiraju oči i izazivaju suze, dok riosulfinati pokazuju antimikrobna svojstva. Crni luk je efikasan proziv Bacillus subtilis, Salmonella typhi i E. coli. Crni luk nije tako moćan kao beli luk jer sadržaj sumpora u crnom luku iznosi samo oko jedne četvrtine nivoa u belom luku.

Vrednost crnog luka

Crni luk ima razna medicinska dejstva. Rani američki naseljenici su koristili divlji crni luk za lečenje prehlade, kašlja, astme i za odbijanje insekata. U kineskoj medicini, crni luk je korišćen za lečenje angine, kašlja, bakterijskih infekcija i disajnih problema.
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) podržava upotrebu crnog luka za lečenje slabog apetita i za prevenciju ateroskleroze. Osim toga, Svetska zdravstvena organizacija je prepoznala lekovitost ekstrakta crnog luka u tretmanu kašlja i prehlade, astme i bronhitisa. Crni luk je poznat po smanjenju bronhijalnih spazama. Otkriveno je da ekstrakt crnog luka smanjuje suženje bronhija izazvanog alergijama kod pacijenata koji pate od astme.
Crni luk je veoma bogat izvor frukto-oligosaharidima. Ova jedinjenja stimulišu rast zdravih bifidobakterija i podržava rast potencijalno štetnih bakterija u debelom crevu. Osim toga, on smanjuje rizik od razvoja tumora u debelom crevu. U istraživanjima sprovedenim na životinjama, crni luk je pokazao i neke hipoglikemijske aktivnosti. U Aziji se crni luk koristio u tradicionalnoj medicini za lečenje dijabetesa.

Kardiovaskularna pomoć

Crni luk sadrži mnoge sulfide slične onima u belom luku, koji mogu da smanje broj lipida u krvi i krvni pritisak. U Indiji, zajednice koje nikad nisu koristile ni crni ni beli luk imale su znatno viši nivo holesterola i triglecerida u krvi, a vreme zgrušavanja krvi kraće nego zajednice koje su slobodno koristile beli i crni luk. Crni luk je bogat izvor flavonoida i saponina, supstanci poznatih da obezbeđuju zaštitu od kardiovaskularne bolesti.
Crni luk je prirodno sredstvo proziv zgrušavanja jer poseduje supstance sa fibronilitičkom aktivnosšću i može da spreči protok trombocita kroz krv. To antizgrušnjavajue dejstvo crnog luka je blisko povezano sa njegovim sadržajem sumpora. Osobe koje uzimaju kumarine i druge antikoagulante treba obazrivo da koriste crni luk.

Prevencija od raka

Ekstrakti crnog luka, bogati raznim sulfidima, obezbeđuju nešto zaštite protiv rasta tumora. U centralnoj Gruziji gde raste Vidalija luk, stopa smrtnosti od raka želuca je oko polovine prosečnog nivoa u SAD-u. Istraživanja u Grčkoj su pokazala da veliko konzumiranje crnog luka, belog luka i drugih allium biljaka štiti od raka želuca.
Kinezi, koji imaju najveći unos crnog luka, belog luka i drugog allium povrća imaju za 40% manji rizik od raka želuca nego oni sa najmanjim unosom. Stariji Holanđani, i muškarci i žene, sa najvećim unosom crnog luka (bar pola glavice luka dnevno) imali su polovinu broja slučajeva raka želuca u odnosu na one koji uopšte nisu konzumirali crni luk.
Sorte crnog luka pod nazivima Western yellow (zapadni žuti – prim. prev.), New York bold (jaki njujorški) i Northern red (crveni severnjak) imaju najveću koncentraciju flavonoida i fenolika, što im daje najveću antioksidativnu i antikacerogenu aktivnost od 10 testiranih vrsta crnog luka. Blaži Western white (zapadni beli) i Vidalija crni luk imaju najmanju aktivnost. Težnja potrošača da kupuju manje ljut, blaži crni luk, ne mora biti najbolji izbor, jer se pokazalo da crni luk sa jačim ukusom i većim svojstvom stezanja ima nadmoćnija svojstva za poboljšanje zdravlja.

Upotreba i bezbednost

Razne vrste crnog luka imaju univerzalnu privlačnost. One su bezbedne za konzumiranje kod većine ljudi. Međutim, konzumiranje većih količina crnog luka može dovesti do stomačnih poremećaja i gastointestinalnog nadražaja koji može rezultirati mučninom i prolivom. Nisu poznata ometanja delovanja lekova osim što mogu da pojačaju aktivnost koagulanata. Kao prosečna dnevna doza crnog luka u medicinske svrhe predlaže se korličina oko 50 g.

Zaključak

Crni luk, kao i druge allium vrste, izizetno je cenjena biljka koja poseduje kulinarsku i medicinsku vrednost. Neka od njihovih najkorisnijih svojstva se mogu uočiti nakon dugoročne upotrebe. Crni luk može biti korisna biljka za preventiju kardiovaskularne bolesti i raznih oblika raka, kao i za zaštitu od određenih infekcija. Crni luk je koristan razređivač krvi i može da poboljša funkciju pluća kod asmatičara. Njihova hemijska struktura je slična belom luku, ali sa smanjenom jačinom. Pokazalo se da ljuće vrste crnog luka poseduju veće koncentracije fitohemikalija koje poboljšavaju zdravlje.